Ep 45: Stihovi koji su mi otvarali perspektivu - Solo epizoda Maria
Band Florence + the Machine prati me već godinama. Odnosno, ja njih.
Njene pjesme pojavile su se u nekim od mojih najvažnijih životnih faza: kroz odnose, burnout, velike odluke, promjene identiteta, teške periode i trenutke u kojima nisam znala što uopće slijedi.
Kad sam saznala da nastupaju točno na moj rođendan u Helsinkiju, znala sam da moram biti tamo.
Na koncertu se dogodilo nešto što nisam očekivala. Imala sam osjećaj kao da sam prekinula dugogodišnju vezu s njima.
Ne zato što ih više ne volim, nego zato što više nemam potrebu da me nose.
U čast dugogodišnjoj ljubavi prema njihovoj glazbi i izražaju, u ovoj solo epizodi vodim vas kroz svoju verziju koncerta: pet pjesama, pet priča i pet uvida koji su za mene puno više od glazbe.
Grace: o mojoj sestri, oprostu i onome što danas mogu vidjeti, a tada nisam mogla.
No Light, No Light: o buđenju, triggerima i spoznaji da daylight ponekad stvarno može biti violent.
You've Got the Love: o ljudima koji nas drže kada nam je teško, ali i o ogledalima kroz koje vidimo dijelove sebe koje još nismo upoznali.
Choreomania: o burnoutu, napuštanju marketinga, smrti jednog identiteta i onom osjećaju da “something is coming”, iako još nemaš pojma što.
Sympathy Magic: o trenutku kada se pitaš kako uopće ostajemo živi kroz neke životne faze i koliko je ponekad dovoljno samo znati da nisi sam.
Uživajte u epizodi! Do sljedećeg slušanja, želim vam da se osjećate
Purple!
x
Maria
