U moje ruke nedavno je dopala knjiga zvana The Book of Flowers, and it's cracking me up.
Vraćam joj se, listam je i divim se tom prekrasnom cvijeću.
Toliko prekrasnog, različitog cvijeća.
Većinu tih cvjetova nikada u životu nisam vidjela. Nikada.
I dok je listam, sve te prekrasne različitosti me ne mogu ne asocirati na tečaj koji sam ove godine upisala. Astroškolica.
Na svakom classu čujem samu sebe kako komentiram u svojoj glavi: Sve je astrologija.
A onda i: Zašto se ovo ne uči već od osnovne škole?!
Prilično ironično, s obzirom na to koliko sam je dugo promatrala sa zdravom dozom skepticizma.
Je li ovo stvarno točno ili je netko toliko kreativan i inteligentan da planetarne postavke može pretvoriti u nevjerojatno uvjerljive priče? Nikad se nisam mogla sama sa sobom dogovoriti što zapravo mislim.
Imala sam čak i vlastitu teoriju testiranja istinitosti tvrdnji. Tekstove o nadolazećim aspektima čitala bih sa zakašnjenjem. Kad bi netko objavio tekst o tome što nas očekuje u narednom periodu, sačuvala bih ga, a onda pročitala tek nakon što taj period prođe. To je bio moj način da izbjegnem placebo efekt i mogućnost da ono što sam pročitala utječe na moj doživljaj realnosti.
Holy sh*t. Koliko puta sam se iznenadila kada bi ti tekstovi rezonirali s onime što sam u tom trenutku prolazila.
Astrologiju sam počela koristiti za razumijevanje svojih životnih perioda, a zatim krenula i na ono što zovem godišnji „astro-sistematski”, ne bih li razumjela kako se trenutni tranziti odražavaju na moju vlastitu natalnu kartu.
Na neki zanimljiv način, to me uvijek znalo umiriti. Iako nikada ne bih dobila rješenje niti predikciju tipa „dogodit će ti se ovo ili ono”, umirivalo me to što bih dobila dodatnu perspektivu. Wide horizons na jeziku koji osobno ne znam govoriti.
Dugo sam je htjela i upisati, no uz svu tu terminologiju, količinu planeta, kuća i znakova, pa čak i termina iz geometrije, djelovalo mi je kao da se radi o opakoj višoj matematici i da jednostavno nema šanse da moj mozak sve to pohvata.
And then Mallorca happened. Odprilike sve vezano za Mallorcu djelovalo je po impulsu. Od same selidbe na taj otok, pa sve do i ovog trenutka. Još jedan impuls za koji se činilo da nema druge nego da ga pratim. Sada je rekao: ove godine, upisuješ astrologiju. And so I did.
Tek sam dva mjeseca na tečaju Astroškolice kod Moonspotting i od samog početka osjećam nevjerojatnu količinu suosjećanja, pa čak i znatiželje prema koječemu što sam ranije prilično olako odbacivala ili na što sam se ljutila.
Od samog starta jasno mi je da mi edukacija u ovom kontekstu otvara ogroman prostor za razumijevanje različitosti. Čak i više od razumijevanja, za poštovanje istih.
Sjećam se da sam propustila nekoliko classeva pa preslušavala snimke. Kad smo radili Strijelca, malo-malo bih stopirala snimku i zvala tatu. Kroz prasak smijeha prepričavala sam mu u čemu sam ga prepoznala i koliko imaju smisla određeni potezi koje trenutno povlači.
U školici smo najprije prolazili karakteristike svih 12 znakova zodijaka. Dok smo ih obrađivali, prepoznavala sam elemente karaktera članova svoje obitelji koji su odjednom počeli sjedati u neki svoj mozaik.
Probudio mi se ogroman mir, ogromna RADOST, zahvalnost, pa čak i malo žalosti što za ovo nisam znala ranije. Dijelovi mene počeli su se mekšati, a oštrice koje sam u nekim odnosima doživljavala kao smetnje, odjednom više uopće nisu bile toliko oštre. Sve je postalo obrgljeno nekim mirom.
A onda smo, nakon svih znakova, prešli na planete.
Najprije Sunce, s kojim se svi identificiramo i predstavljamo.
A onda na Mjesec i ostale planete.
But the Mooon! Oh, the Moon!
Mjesec mi je apsolutno otkriće. Kao kad su dečki iz Apollo 11 prvi put sletjeli na njega, a cijeli svijet slavio zajedno s njima.
Ljudi, oduvijek sam bila fascinirana time kako Mjesec upravlja plimama i osekama i utječe na razinu vode na našem planetu. I uvijek sam si mislila: pa ako Mjesec može utjecati na more, na MORE i oceane, kako onda neće na vodu koja je dio našeg organizma?
Naravno, znanstveno gledano, gravitacijski učinak koji stvara plimu i oseku ne djeluje na vodu u našem tijelu na usporediv način. Ali sama ta poveznica me oduvijek fascinirala.
U astrologiji Mjesec predstavlja našu podsvijest, emocionalne potrebe, instinktivne reakcije i ono što nam je potrebno kako bismo se osjećali sigurno, zadovoljno i zbrinuto.
Skripta iz školice kaže:
Astrološki gledano Mjesec je slika naše podsvijesti i prikaz onoga što nam je potrebno na nivou duše da bismo bili siti, zadovoljni, sigurni i sretni.
Osvojilo me to što upravlja našim iskustvom emocija i, između ostaloga, predstavlja majku, dom, kuću, obitelj, kao i kolektivno nesvjesno koje živi u nama. Sposobnost da budemo bliski, da dajemo drugima bliskost i nježnost te naše emotivne potrebe.
Zamislite kako je onda kada dvanaest različitih znakova na različite načine doživljava i proživljava emocije. Različito reagiraju, traže utjehu, sigurnost, bliskost i osjećaj pripadanja. A gdje su tek ostale planete i njihov utjecaj na našu percepciju SVEGA?
Zanimljivo, točno u tjednu kada smo u Astroškolici obrađivali Mjesec, selila sam se u drugu sobu u stanu.
Moj se Mjesec nalazi u Vagi.
I upravo sam kroz jednu sasvim aktualnu životnu situaciju shvatila koliko se ta simbolika Vage zapravo može manifestirati u mom životu.
Vaga je, između ostalog, znak harmonije, ravnoteže, ljepote, estetike i odnosa.
Odjednom mi je toliko toga dobilo smisao, uključujući i zašto je moja najdraža riječ ikada: HARMONIJA.
Volim sklad, ljepotu, estetiku i prostor u kojem sve ima svoje mjesto. Fizički osjetim kada se naruši ravnoteža u nekom odnosu ili prostoru. Konflikt, napetost i nesklad znaju me toliko izbaciti iz centrale da u tim trenucima na fizičkoj razini osjećam veliku nelagodu u tijelu.
Tu dolazimo do priče o promjeni moje sobe.
Zamijenila sam svoju spavaću sobu za veću.
Inicijalno sam prema novoj sobi imala otpor. Nalazi se na sjeveroistočnoj strani stana i iz nekog razloga ta mi pozicija nije bila privlačna. Moja prijašnja soba bila je na zapadu i obožavala sam koliko mi sunca ulazi u sobu u popodnevnim satima. Bojala sam se da u drugoj sobi neće biti dovoljno sunca, osim u ranim jutarnjim satima.
Ipak, prevagnulo je i preselila sam se.
Osim što je veća, ima pogled na planine i prostranstvo, na nebo koje mi se odavde čini još većim nego inače. Za razliku od prethodne sobe, koja je gledala gotovo isključivo na zgradu direktno preko puta, ovdje imam osjećaj da pogled napokon ima gdje otići. Ne mogu vam opisati koliko mi taj pogled, ti horizonti daju inspiraciju. Meni je to jako važno. Otvaraju mi i moj unutarnji vid.
Također, u interijeru prethodne sobe, sve je nekako ”stršalo”. Bilo je puno vizualnih elemenata koji su mi odvlačili pažnju, predmeta koji kao da nisu imali svoje mjesto i osjećaja da prostor nikako ne uspijevam dovesti u sklad. A nije se radilo samo o tome da prostor nije bio posložen. Kao da sam se nekako u njemu osjećala dezorijentirano.
Ništa od toga nisam znala imenovati niti prepoznati dok se nisam preselila u drugu sobu i doživjela suprotno. Point of reference.
Nakon te selidbe osjetila sam olakšanje za koje ranije nisam niti shvaćala da mi je nedostajalo.
Simbolika Mjeseca dala mi je zanimljiv okvir kroz koji sam mogla prepoznati koliko mi harmonija, estetika i sklad prostora znače. Za vlastito disanje, za vlastiti mir, za inspiraciju, osjećaj sklada unutar sebe. I da mirror efekt funkcionira i obrnuto: I koliko se ono što se događa oko mene može odraziti na to kako se osjećam iznutra.
To mi je baš značajno otvorilo perspektivu.
O tome koliko često polazimo od pretpostavke da, zato što mi nešto doživljavamo na određeni način, i drugi imaju iste potrebe, iste emocionalne obrasce, iste načine reagiranja, iste okidače i iste načine na koje pronalaze osjećaj sigurnosti.
A možda uopće nije tako.
Ne traže svi sklad na isti način.
Ne pronalaze svi mir u istim stvarima.
Ne trebaju svi jednaku količinu bliskosti, prostora, pažnje ili slobode.
Nismo različiti samo u načinu na koji razmišljamo. Različito osjećamo, reagiramo, procesuiramo iskustva i pronalazimo osjećaj sigurnosti. Možemo potpuno istu situaciju doživjeti na dva sasvim različita načina. I to se prilično jasno vidi kroz prizmu astrologije.
I dalje znam biti skeptična prema istoj i pitati se, ma jel ovo zbilja moguće ili sam naivno povjerovala u neobjašnjivu količinu “slučajnosti”.
Ali ono što mi radi upravo zahvaljujući tom tečaju je veliko poštovanje prema različitostima i spoznaja da iste postoje u mjeri koje ne mogu niti zamisliti.
Na kraju, kao i ovo cvijeće, ne moramo svi biti isti, niti svi imati iste potrebe.
We can be as different as we are, and still be quite magnificent.
Upravo sva naša različistost doprinosi prekrasnom buketu. Koja je tvoja?
Do sljedećeg čitanja, želim ti da se osjećaš
Purple
X
Maria
Istraži povezane teme:
Feel Purple Podcast: Osuđuješ? Što si uskraćuješ? - Maria Šimurina
Feel Purple Podcast: Astrologija kao alat za osobni rast - Astrologinja Ivana Pavić Moonspotting
Feel Purple Podcast: Zašto nas neka mjesta zovu - Astrologinja Ivana Pavić Moonspotting
Za istraživanje vlastite natalne karte, dijelim IG svojih astro dr. ;) Ivana Pavić Moonspotting i Antonela Bokan.
